Fini izdanci travnog korijena prirodno se kreću prema otvoru kapaljke koja je izvor vode. Ukoliko bi se za podzemno navodnjavanje travnjaka koristile standardne kap po kap cijevi spletovi korijena ubrzo bi potpuno ispunili otvore kapaljki i onemogućili navodnjavanje.
Rain Bird XFS cijev za podzemnu ugradnju onemogućava ulazak korijena u otvor kapaljke i garantira dugotrajnu pouzdanost podzemnog kap po kap navodnjavanja.
Podzemno navodnjavanje travnjaka može biti uspješno samo ukoliko se ispuni nekoliko obaveznih uvjeta.
Način ugradnje
Raster cijevi za podzemno navodnjavanje može se položiti prije ili nakon navoženja završnog sloja plodnog supstrata. Ukoliko se cijevi polažu prije navoženja završnog sloja treba izrazito paziti da završni sloj bude jednake debljine, odnosno da su cijevi na cijeloj površini na istoj dubini.
Naknadno oblikovanje površine završnim slojem u protivnom dovodi do neravnomjerne dubine cijevi pa će uzdignuća u terenu uvijek biti suha u odnosu na ostali dio travnjaka. Za sve površine koje nisu idealno ravne preporuča se polaganje cijevi za podzemno navodnjavanje nakon što se površina potpuno oblikuje, poravna i lagano uvalja.
Cijev se polaže u plitke rovove 10 do 14 cm koji se mogu kopati ručno ili strojno u pravilnom rasteru.
Podzemna instalacija
Razmak podzemnih cijevi za kap po kap uvjetovan je tipom tla. U pjeskovitom terenu razmak cijevi mora biti mani, od 25 do 30cm. Za uobičajene terene s pjeskovitom glinom razmak cijevi je 35 do 40 cm a u slabo propustnim terenima s više gline cijevi se mogu polagati i na razmak 50 cm.
Vrlo je bitno da jedna linija cijevi s kapaljkama položi po obodu površine. Uz betonske rubnjake preporuča se položiti i dodatnu cijev po obodu travnjaka kako bi se nadoknadilo pojačano isušivanje uz rubnjake u vrućim ljetnim danima.
Pri polaganju je cijevi potrebno učvrstiti plastičnim kolčićima na svakih 1,5 do 2m kako bi se održao ravnomjeran razmak u rasteru kada cijevi budu pod tlakom vode.
Na instalaciju podzemnog navodnjavanja obavezno je ugraditi odzračno-dozračne ventile kako bi se omogućio ulazak zraka u cijevi. U protivnom se protokom vode kroz cijevi zbog zračnih mjehura u instalaciji može u kapaljkama stvoriti podtlak koji uvlači nečistoću iz terena u kapaljke i dovodi do zaštopavanja. Jedan ili više odzračnih ventila (XBER-12) ovisno o konfiguraciji cjevovoda ugrađuju se na najvišem dijelu instalacije u malu ventilsku kutiju promjera 7cm (VB-7RND).
U najnižoj točki instalacije preporuča se ugraditi ispustni ventil kako bi se instalacija mogla isprazniti prije zime i zaštititi od smrzavanja. Za zaštitu od smrzavanja instalaciju je potrebno ispuhati zračnim kompresorom pod tlakom ne većim od 2 bara.
Ukoliko se podzemno navodnjavanje ugrađuje za novi travnjak, potrebno je nakon polaganja travnog busena ili sjetve dobro natopiti površinu kako bi se stvorili uvjeti za brzo zakorjenjivanje travnjaka. U prvim danima je također potrebno osigurati dodatno navodnjavanje crijevom ili privremenim nadzemnim raspršivačima.
Nakon što korijen počne prodirati u dubinu, preporuča se smanjivati učestalost i količinu navodnjavanja kako bi se pospješila propagacija korijena prema dubljim slojevima.
Ukoliko se podzemno navodnjavanje polaže na površinu koja je u nagibu, treba paziti da se linije podzemne cijevi kap po kap razdvoje u više visinskih zona. U protivnom, niži dijelovi travnjaka mogli bi dobivati više vode jer će se voda iz gornjih dijelova podzemne instalacije cijediti uvijek prema nižim dijelovima travnjaka.